Dunia Shuaib je bračna savjetnica i predavačica koja živi Dallasu (Texas, SAD). Na svojoj Facebook stranici, opisala je nedavni događaj koji se odigrao između nje i jedne žene nemuslimanke u lokalnoj prodavnici organskih proizvoda. Ova priča nam jasno pokazuje da ljubav i razumijevanje imaju snagu da sruše naizgled nepremostive zidove mržnje i predrasuda.
Piše: Nedim Botić
„Subhanallah, dok sam kupovala namirnice u Whole Foods-u, u momentu kad sam posegnula za da dohvatim jedno pakovanje jaja, osjetih da me je neko potapšao po ramenu. Pogledah da vidim ko je, a neka žena mi reče: „Da li me ti stvarno mrziš jer sam nisam muslimanka?“ Vratih pakovanje s jajima na policu i okrenuh se s k njoj, bila sam potpuno zatečena takvim pitanjem.
Nasmiješila sam se i rekla: „Oprostite, šta te rekli?“ Odgovorila je: "Žao mi je što sam ovako prišla, ali izgledali ste mi kao veoma slatka djevojka, a ovo je prvi put da uživo vidim nekog muslimana. Živim u jednom veoma malom gradiću zapadno od Dallasa. Samo želim da znam, da li me vi mrzite?“
Nasmiješila sam se i rekla: „Gospođo, zašto biste takvo nešto pomislili? Ja vas uopće ne poznajem.“ Ona odgovori: „Na vijestima stalno govore kako nas vi muslimani mrzite, pa me zaista zanima da li me ti mrziš?“
Razgovarali smo dvadesetak minuta i na kraju me je ta žena jako zagrlila i rekla: „Voljela bih kad bi nam vijesti pokazale ljude poput tebe. U svakom slučaju, dušo, ukoliko ikad budeš navraćala u zapadni Texas molim te da me posjetiš. Voljela bih te ugostiti.“
Sjetila sam događaja kad je Poslanik, s.a.v.s, bio na tržnici. Primijetio je jednu staricu kako se muči da stavi tovar na kamilu. Poslanik, a.s., je odmah otišao da joj pomogne. Stavio je ženine stvari na kamilu, ali ne samo to. Ostao je u njenoj pratnji, pravio joj društvo, vodio kamilu sve do odredišta, a potom je skinuo stvari s kamile i pomogao starici da ih unese u kuću. Starica mu reče: „O mladiću, hvala ti na tvom društvu. Kako ti se mogu odužiti? Nemam nikakve bogatstvo ali mogu vam dati neke savjete. Ovdje živi čovjek, zove se Muhammed, on je vrlo loš čovjek. On je razjedinio narod i razjedinio porodice. On uči ljude čarobnjaštvo, i on ih vodi na stranputicu od vjerovanja predaka. Drži se dalje od njega, ako ne želiš da budeš uništen! Ti si tako dobra osoba.“ Kada je Poslanik, a.s., odlazio, starica ga upita za ime. On reče: „Moje ime je Muhammed.“ Starica tada izgovori šehadet i reče da samo vjerovjesnik može imati tako divan karakter.
Iako znam da su mnogi muslimani isfrustrirani posljednjim dešavanjima, moramo znati da na ovom svijetu postoji i mnogo dobrih ljudi. Razgovor s ovom ženom me je natjerao da se zamislim, kako bih ja postupila i kako bih se osjetila da nisam muslimanka i nikad nisam srela muslimanku, a o islamu znam samo ono što čujem na TV-u? Zaista je potrebno da svijetu pokažemo šta je to islam. Zaista moramo u praksi slijediti postupke Muhammeda, a.s., i neka svijet po našim djelima sazna ko je bio Božiji Poslanik, a.s.,
Niko nije očekivao da će pripadnik desničarske Slobodarske stranke Arnaud Fandor prihvatiti islam, a zatim posjetiti dve islamske svetinje. On je ranije pripadao istoj grupi ljudi koji su doprinijeli u proizvodnji uvredljivog filma o islamu i Poslaniku Muhammedu s.a.v.s.
Saudijski novine “Okaz Online” prenose da je Fandor tokom posjete Poslanikovom mesdzidu klanjao pored minbera kada je odjednom briznuo u suze i plakao moleći Gospodara Allaha za oprost.
Fandor je rekao da je pripadao ekstremističkih stranakama koje su pokušale naneti štetu islamu, ističući da nakon gledanja široke reakcije muslimana protiv prikazivanja filma, on počeo tražiti istinu o islamu i odgovore na njegova pitanja. Pitanja koja se odnose na ogromnu ljubav između muslimana i svoje vjere i Poslanika a.s.
Zatim je dodao da je istraživanjem saznao za veličinu islama i veliki broj dobrih djela koje je uradio Muhammed s.a.v.s. To ga je podstaklo da gravitiraja oko islamske vjere, posle se približio muslimanima u Holandiji, te na kraju odlučio prihvatiti islam.
Turska – Turski predsjednik, Redžep Tajjip Erdoan kritikovao je šutnju američke administracije na ubistvo tri muslimana od strane Amerikanca u Sjevernoj Karolini, ukazavši “da nikakvo neoglašavanje predsjednika Obame, podpredsjednika Bidena, i ministra spoljnih poslova Kerya, je postupak o kojem treba razmisliti.” Erdoan je ovo izjavio na konferenciji za novinare sa meksičkim predsjednikom u prijestolnici Meksika, gdje se nalazi u svojoj zvaničnoj posjeti.
Erdoan je dodao: “Obraćam se predsjedniku Obami: Gdje si sada? Istu poruku šaljem i potpredsjedniku SAD-a i šefu diplomatije: Gdje ste vi sada? Mi, kao političari, smo odgovorni za zločine koji se dešavaju kod nas, zato i vi trebate postupiti kao i mi, jer kada vam je narod dao podršku i glas na izborima, on vas je ovlastio da se starate o sigurnosti njihovih života i imetka. Ukoliko ostanete nijemi na ove zločine, znajte da će svijet ostati nijem u odnosu na vas. Ja vas podsjećam da svijet nisu samo pet država, članica Savjeta bezbjednosti.”
Predsjednik Erdoan je svoje obraćanje završio riječima: “Ovi ljudi koji su ubijeni nisu bili teroristi, bili su intelektualci, jedno od njih je studiralo stomatologiju, drugo inženjering. Ubijeni su na gnusan i zastrašujući način, a ono što je zaprepašćujuće čak se ni ministar zadužen za to nije oglasio.”
Predsjednik je iskazao svoju potpunu osudu ovog zločina, čineći dovu da Uzvišeni porodicama podari strpljivost, a ubijenima oprost i magfiret.
– Zašto kod vas u islamu nije dozvoljeno da se muškarci rukuju sa ženama. Zar to nije neobično?
Mudrac je odgovorio drugim pitanjem:
– Možeš li se ti rukovati sa kraljicom Elizabethom?
Britanac odgovori:
– Naravno da ne. Postoje smo određene osobe koje se mogu rukovati sa našom kraljicom. Ja nisam među njima…
Mudrac onda reče…
– E vidiš. Naše žene su kraljice, a kraljice se ne rukuju sa nepoznatim muškarcima.
Onda je Britanac upitao:
– A zašto vaše djevojke pokrivaju njihovo tijelo i kosu. Zar to nije diskriminacija i zlostavljanje?
Mudrac se samo nasmiješio i iz svog džepa izvadio dvije čokoladne bombone. Jednu je odmotao iz celofanske folije, a drugu je zadržao u originalnom omotu.
Onda je obje bombone bacio na prašnjav pod. Pogledao je Britanca i rekao mu…
– Ako te sada pitam da uzmeš jednu od ove dvije bombone i pojedeš. Koju od njih ćeš uzeti i staviti u usta?
Bila je neobično atraktivna, iako je imala veo preko glave i lica. Kao da je bila svjesna njegovog upornog pogleda, ona se okrenu i lagano ali značajno mu klimnu glavom, prije nego skrenu iza čoška među prodavace svile. Kao pogodžen munjom s neba, čovjekovo srce zauvijek postade zatvorenikom tog pogleda. Bezuspješno je počeo da se bori sa svojim srcem, nudeći mu razlog do razloga da krene njegovim putem - zar nije vrijeme za namaz? - vrijeme je prošlo: nije ostalo ništa drugo nego da slijedi ženu... Čovjek je prolazio pijacom jednog popodneva i baš kad se zaću glas muezina, njegov pogled se zaustavi na leđima jedna žene.Čovjek ubrza, skrečući iza čoska gdje se prodavala svila, ubrzano dišući...Bila je već dosta udaljena od njega, skoro na kraju pijace. Ona se okenu prema čovjeku a njemu se učini kao da je vidio bljesak izazovnog osmijeha ispod crnog vela, dok mu ona (ako mu se nije samo pricinilo?) ponovo klimnu glavom.Bio je izvan sebe. Ko je ona? Možda kćerka nekog bogataša? Šta želi od mene? Čovjek ubrza korake i skrenu prema putu gdje je ona nestala. Tako ga je vodila, uvijek nedokučiva, vijugajući sad između trgovaca oružjem, sad između trgovaca uljem, pa među trgovce kože; sve dalje i dalje od mjesta gdje su se tek vidjeli. Uzbuđenje u čovjeku je sve više raslo. Da nije možda luda? I tako dalje i dalje ga je vodila, sve do samog kraja grada. Kada je sunce zašlo, žena se odjednom ukaza ispred čovjeka. Pored svih drugih mjesta, oni se uputiše prema 'Gradu Grobova'. Da je čovjek bio u svom normalnom stanju sigurno bi osjeaćao strah. Međutim, ovo mjesto mu se učinilo kao normalno za ašikovanje. Bilo je jedva 10 - ak metara između njih kad je čovjek opet opazio ženu kako mu daje znak silazeći niz stepenice prema velikim bronzanim vratima nekakvog starog groba. U normalnom, svjesnom momentu čovjek bi zastao, ali u ovom stanju, nije bilo povratka nazad, pa se i on spusti niz stepenice za ženom.Unutra, čovjek ugleda stepenice koje vode za sprat niže, odakle je dopirala svjetlost, te se uputi prema dole. Našao se u ogromnoj sobi osvjetljenoj svjetlom svijeća na zidovima. Tu je sjedila žena nasuprot vratima, na bogatom mimberu, oslanjajući se na jastuk do zida. Još uvijek je imala veo na licu. Desno od mimbera, čovjek ugleda bunar.“Zaključaj vrata za sobom,’ reče žena dubokim glasom, skoro šapčući, “ I ponesi ključ.” On uradi što mu je rečeno. Ona pokaza prema bunaru. “Ubaci unutra.” Zračak svjesnosti kao da se pojavi kroz oblake njegovog razuma i da je neko posmatrao, mogao bi osjetiti malu pauzu. “Hajde,” reče žena smješkajući se, “ Nisi se dvoumio kada si zanemario namaz da bi me slijedio ovamo, zar ne?” Čovjek je šutio. “ I vrijeme za akšam je skoro prošlo, “reće ona podrugljivo. “ Čemu briga? Hajde, ubaci. Zar nećeš da mi udovoljiš?” On pruži ruku prema otvoru bunara gledajući kako ključ pada. Nekoliko momenata prođe, ali nikakav zvuk se ne ću. Čovjek osjeti mučninu u stomaku. Osjećao je nekakav užas. “ Vrijeme je da me vidiš,” ona reče i podiže veo da bi pokazala lice ne mlade lijepe djevojke, već neugledne starice, tamne i ružne, bez imalo svjetlosti na licu.“Dobro me pogledaj,”ona reče. “Ja se zovem Dunjaluk. Ja sam tvoja voljena. Proveo si svoje vrijeme trčeći za mnom I sad si me stigao. Ovdje u svom grobu. Dobrodošao, dobrodošao!”Smijala se i smijala sve dok se tresući nije pretvorila u prašinu, čije sjene kao i svjetlosti svijeća, nestade...
Predsjednik Sjeverne Koreje Kim Jong Un na državnoj televiziji prenio svoj prelazak na islam i pozvao narod da ga u tome slijede.
Arapski mediji pozivaju se na državnu televiziju Sjeverne koreje da je u desetominutnom govoru Kim Jong obznanio svoj prelazak na islam i poziva narod da isto učine.
Arapski i britanski mediji pozivaju se na izvor preko ”Tunis Novosti”, Kim Jong Un obratio se narodu riječima:
“Dragi narode Sjeverne Koreje, ja svjedočim da je Jedan
Bog, u snu sam razgovarao sa arapskim šejhom (učenjakom), i sa njime u razgovoru sam video mnoge stvari, ja ću ako Bog da obaviti hadž (sveto mjesto kod muslimana u Mekki). Tvrdim da islam nije vjera terorizma nego mira, i pozivam vas sve da isto učinite”, navodi se u izjavi.
Vijest još nije potvrđena, ali uveliko se na svjetskim medijima o ovome govori.
Dosao neki covjek Poslaniku, s.a.v.s, jedne prilike i rece:”Allahov poslanice, zelim da te pitam nesto vezano za dunjaluk i ahiret”. Poslanik mu odgovori:”Pitaj sto god zelis”.
“Allahov poslanice, zelim da budem najznaniji od ljudi”! “Budi cestit prema Allahu, bices najznaniji”- rece Poslanik.
“Zelim da budem najpravedniji covjek”. „Zeli drugima ono sto zelis samome sebi, bices najpravedniji“- odgovori Poslanik.
„Zelim da budem Allahu najblizi covjek“. „Spominji cesto Allaha, bices Mu najblizi”- rece Poslanik.
“Volio bih biti od onih koji uvjek cine dobro”! “Cini ibadet Allahu kao da Ga vidis, a ako Ga ne vidis, znaj sigurno da On tebe vidi”- odgovori Poslanik.
“Zelim da upotpunim svoj iman”. „Lijepo se ponasaj, upotpunices iman“- rece Poslanik.
„Volio bih susresti Allaha zasticen od grijeha“! „Kupaj se i kad si cist (uzimaj gusul), sresces Allaha na sudnjem danu ociscen od grijeha“- rece Poslanik.
„Zelim da na sudnjem danu budem prozivljen obavijen Allahovim nurom“?! „Nikom zulum ne cini, bices prozivljen u Allahovome nuru“- rece Poslanik.
„Zelim biti najplemenitiji covjek“?! „Ne zali se stvorenjima na Allaha, bices najplemenitiji”- rece Poslanik.
“Zelja mi je da mi se moj Gospodar smiluje”?! “Budi milostiv prema sebi i prema Allahovim stvorenjima, pa ce ti se Allah smilovati”- odgovori Poslanik.
“Zelja mi je da mi se smanje grijesi”?! “Cini istigfar Allahu, smanjices grijehe”- rece Poslanik.
“Zelim da mi se poveca rizk (nafaka)”?! “Budi uvjek pod abdestom, pa ocekuj povecanje rizka”- rece Poslanik.
“Zelja mi je da budem od onih koji su dragi Allahu i Resulu”?! “Voli ono sto vole Allah i Resul, mrzi ono sto mrze Allah i Resul, bices jedan od takvih”- rece Poslanik.
“Zelim biti siguran od Allahove srdzbe”?! “Ne srdi se ni na koga, bices siguran od Allahove srdzbe”- rece Poslanik.
“Zelim da mi dove budu kabul”?! “Cuvaj se harama, kabul su ti dove”- rece Poslanik.
“Zelim da me Allah ne osramoti pred svjedocima na sudnjem danu”?! “Cuvaj stidna mjesta, neces biti osramocen pred svjedocima”- odgovori Poslanik.
“Zelim da mi Allah pokrije sramote”?! “Pokrivaj sramote svoje brace, Allah ce pokriti tvoje”- rece Poslanik.
“Kako da izbrisem svoje grijehe”?! „Suzama, bolescu i saburom“- rece Poslanik.
“Koje je dobro djelo najdraze Allahu”?! “Lijep ahlak, sabur u iskusenjima i zadovoljstvo sa Allahovim odredjenjem”- odgovori Poslanik.
“Koje je ruzno djelo najmrze Allahu”?! “Lose ponasanje i skrtost”- rece Poslanik.
“Kako da obuzdam srdzbu”?! “Sadakom i cuvanjem rodbinskih veza”- rece Poslanik.
Jednoga dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je šetao jednim poljem kada mu se odjednom obrati glas jelena: -O, Allahov Poslaniče! Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., mu priđe i reče: -Šta želiš? Jelen je bio svezan, a pored njega se nalazio lovac koji je spavao. Pokazavši mu svoje i stanje lovca, jelen reče: -O, Pejgambere blage naravi, ovaj lovac me je natjerao u zamku.U onoj planini imam dva mladunca, molim te, odveži mi noge da odem da ih podojim i da se vratim. Resulullah, s.a.v.s., reče: -Ako te odvežem, ponovo ćeš doći, zar ne? Jelen reče: -Da, doći ću radi Onoga koji te je kao pejgambera poslao! Nakon ovih riječi Allahov Poslanik, s.a.v.s., odveza jelena… On poput vjetra ode, podoji mlade i vrati se… Crne oči bile su mu pune zahvale… Ponovo je ispružio noge u konopac. Allahov Poslanik krenu da ga sveže, međutim, lovac se u tom trenutku probudi. Kada otvori oči i pred sobom ugleda časnog Allahovog Poslanika, on odmah skoči sa mjesta: -O, Allahov Poslaniče, imaš li kakvu naredbu? Vlasnik šefata i Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., mu reče: -Kada bi ovog hajvana pustio… Ne izustivši ni riječi, lovac oslobodi životinju. Spasivši svoju dušu, jelen je trčao kroz polje i izgovarao ovo biserje: -Svjedočim da je Allah Jedan i da si ti Allahov Poslanik!
Istinita priča koja je objavljena u jednom arapskom islamskom časopisu, a redakciji ju je poslao čovjek kojem se taj slučaj desio. Od urednika je tražio da mu se ime ne spominje, nego da samo želi podijeliti svoju životnu priču sa čitateljima kako bi uzeli pouku. U objavljenom tekstu stoji:…
“Bio sam student na jednom od univerziteta, imao sam puno prijatelja i prijateljica, međutim sa jednom djevojkom sam se zbližio tako da smo započeli ljubavnu vezu. Nakon nekog vremena, ta veza je prerasla u „ozbiljniju“ vezu u kojoj smo počinili blud. Ta veza je trajala duže vrijeme, sve dok nije saznala da je u drugom stanju (trudna). Njena porodica kad je sve otkrila, bila je u šoku, ona im je sve priznala, kazala im je za mene, a onda je meni u sobu došao njen brat napadajući me svakakvim riječima na koje sam mu ja samo rekao: “Ja nisam otac djeteta tvoje sestre, ja sa tim nemam ništa i neću da znam za bilo šta u vezi nje i djeteta!“
Prebacio sam se na drugi univerzitet, diplomirao te zaposlio. Prošle su godine i ja sam bio haman zaboravio na taj slučaj, jer sam se posvetio svojoj karijeri. Jednog dana, vratio sam se sa posla, kad sam ušao u kuću, našao sam svoju majku na podu, bila je u nesvjesti. Uzeo sam čašu vodu i posuo je po licu, na tren je došla sebi, ali bi opet padni u nesvjest. Uspio sam je staviti na krevet i nakon što je došla svijesti, upitao sam je, šta se desilo.
Duboko je uzdahnula, bila je u stanju šoka, uspjela je samo da kaže: “Tvoja sestra, tvoja sestra je trudna sa komšijom!“ Ruke su mi se tresle, mozak mi je ključao, sav bijesan izašao sam iz kuće i otišao do komšije. Uletio sam kao lud, uzeo ga za prsa i proderao mu se u lice: “Šta si uradio od moje sestre!“ A on mi reče: “Smiri se, ja nisam otac djeteta tvoje sestre, ja sa tim nemam ništa i neću da znam za bilo šta u vezi nje i djeteta!“
Njegova rečenica, pogodila me je kao grom, kao munja. Pustio sam ga i teturajući, vratio se u kuću. On je meni rekao istu rečenicu kao što sam ja rekao bratu od djevojke koja je zatrudnila sa mnom na fakultetu. Bože moj, šta se ovo dešava!? Pokušavao sam da oba slučaja izbacim iz glave, trudio sam se da budem što više uz majku kako bi joj olakšao u njenoj tuzi. Nakon ovog nesretnog slučaja, posvetio sam se poslu i štednji novca za ženidbu. Kupio sam sebi stan i uz pomoć moje majke, našao sam i buduću ženu.
Pripreme za svadbu se tekle u najboljem redu. Na dan mog vjenčanja, moja buduća žena mi je rekla da je prije naše veze činila blud. Ostao sam skamenjen, ništa nisam rekao, jer bi prekidanje svadbe i ovaj podatak pogodio moju majku. Progutao sam pljuvačku i otišao od nje. Vjenčali smo se i započeli zajednički život. Nakon nekoliko godina, dobili smo prelijepu kćerku. Kad je napunila šest godina, došla je jednog dana sa ulice plačići, kad smo je upitali šta se desilo, kazala je: “Silovao me je čuvar jedne zgrade!“
La havle ve la kuvvete illa billah! Možda češ dragi čitatelju, da pomisliš kako ga je Allah teško kaznio, ali šta je on uradio, samo mu je se sve vratilo. Zar on nije kad je sa njim zatrudnila djevojka sa fakulteta, naljutio i ražalostio njenog brata? Jeste, ali onda je Allah dao da i on bude u istom stanju kad je se isto desilo njegovoj sestri. Zar majka od te djeovjke nije bila tužna i u šoku zbog svoje kćerke? Jeste, ali je i njegova majka bila u istom stanju. Zar njen otac takođe nije bio u stanju šoka i teške sikirancije zbog svoje kćerke? Jeste, ali je i on doživio da zbog svoje kćerke bude u takvom stanju.
Kako posiješ, tako ćeš i požnjeti, a pouku uzimaju samo razumom obdareni!
U vrijeme kada vlada strah i uzrokuje globalnu nestabilnost, škotski muslimani u Dundee-ju, gradu na istoku Škotske, pokrenuli su reklamnu kampanju, tako što su autobuse oblijepili porukama koje imaju za cilj promijeniti percepciju o njihovoj vjeri.
„ONAJ KOJI ZASPE PUNOG STOMAKA DOK MU JE KOMŠIJA GLADAN NIJE OD NAS“, GLASI HADIS POSLANIKA SAWS, KOJI JE POSTAVLJEN DUŽ CIJELOG AUTOBUSA.
Ova reklamna kampanja je pokrenuta od strane muftije Abdu-r-Rahmana, muslimanskog učenjaka i direktora ZamZamAcademy.com i Al-Rayyan instituta, te je podijelio na Twitteru:
„FANTASTIČAN, KREATIVAN NAČIN PROPAGIRANJA ISLAMA U DUNDEE-JU. NIJE PRAVI VJERNIK ONAJ KOJI SPAVA SIT DOK JE KOMŠIJA GLADAN.“
Kampanja je uslijedila nakon napada u Parizu ranije ovog mjeseca, gdje je 12 osoba poginula u napadu na redakciju satiričnog časopisa, Charlie Hebdo.
Napad je pokrenuo lavinu anti-muslimanskih napada i pokreta diljem Evrope, te je broj napada motivisan islamofobijom porastao za 110% u Francuskoj.
Jednog muslimana je komšija izbo na smrt, na jugu Francuske, tvrdeći da se sveti za napad na Charlie, a jedna muslimanka je pobacila trudnoću nakon što su joj strgali maramu s glave, te je izudarali.
Eritrejski imigrant je ubijen u Dresdenu u Njemačkoj.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, administracija džamije Finsbury Park je zaprimila prijetnju putem pošte, prijetnje smrću i uvredljive crteže.
Ova rekamna kampanja nije prvi napor da se promijeni pogrešno shvatanje muslimana u Škotskoj. Ptošle sedmice muslimani u Dundee-ju dijelili su ruže sa porukama mira u šoping centrima. Svaka ruža je imala na sebi zakačen hadis: „Znate li šta je na višem nivou od posta, namaza i sadake? Uspostavljanje mira među ljudima“, jedan je od hadisa. Inicijativa je pokrenuta od strane FB stranice Muslim Message Society.
Kathleed Feeney Arnold je rekla: „Kako divno, kada bi ljudi barem zastali i pomirisali ružu i shavtili kako je vrijedan život i ljubav.“
Lisamarie Cohen je dodala: „Ovo je vrsta prelijepe, proaktivne poruke koja bi trebala biti dostavljena svima. Veoma lijepo.“
U Škotskoj živi više od pola miliona muslimana, što čine 1% ukupne populacije. Muslimani su druga najveća religijska skupina u državi i sagrađeno je 30 džamija.
Moje pitanje je da li se smije slaviti rođendan?Mislim najviše na dječije rođendane da li je dozvoljeno da se pozovu rodbina i prijatelji sa djecom i da se to obilježi naravno bez alkohola i ostalih haram stvari?
Odgovor:
Esselamu alejkum! Ne preporučujemo tu praksu, budući da nema utemeljenje u izvornoj islamskoj tradiciji. Međutim, ako se i obilježi, kao neki lokalni običaj, a ne kao povođenje za nemuslimanskim običajima, smatramo da ne spada u neke vjerske prekršaje, uz napomenu da pridavanje važnosti rođendanima nije dio islamske tradicije.
Učenje Kur'ana predstavlja ibadet kojim se približava Allahu, dželle še'nuhu, i u vjeri egzistira temeljni princip da se ibadet ne čini radi ovodunjalučkih koristi, nego radi Ahireta i želje za Allahovim, dželle ve'ala, licem. Od predznaka - Sudnjeg dana je da se pojave ljudi koji uče Kur'an, uljepšavajući svoje glasove, u raznim prilikama, bilo na veseljima ili na dženazi, kako bi za to uzimali novac.
Od Imrana ibn Husejna, radijallahu anhu, se prenosi da je jednom naišao na čovjeka koji je učio Kur'an ljudima, pa potom za to tražio da mu plate. Na to je Imran rekao: 'Allahovi smo i zaista se svi Njemu vraćamo, a ja sam uistinu čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "ko bude učio Kur'an neka traži od Allaha, tebareke ve te'ala, za to nagradu, a zaista će doći ljudi koji će učiti Kur'an i tražiti od ljudi (da im plate):' (Biljezi imam Ahmed a hadis je Verodostojan) A od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:"Izašao je pred nas Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, a mi učimo Kur'an, među nama i Arapa i nearapa, pa reče: "Učite (Kur'an), jer (svako vaše učenje) je hajr, a doći će ljudi i učiti ga (s pažnjom) kao kad se redaposuđe, hrlit će (da naplate učenje), a neće odgađati (da dobiju nagradu na ahiretu):' (biljezi Ebu Davud, hadis je verodostojan)
U hadisu je spomenuto trudice se da uce sto vise,bez i najmanje greske,toliko precizno i sa paznjom kao kada se reda suđe (ili kristalne čaše), kako bi ljudi čuli takvo njihovo učenje i hvalili ih, te ih učinili poznatim,.Tj. hrle da uzmu nagradu od ljudi, bilo u novcu ili pohvale, a ne odgađaju svoje djelo da za njega uzmu nagradu na Ahiretu i zasluže Allahovo zadovoljstvo. Sto jasno vidimo stanje danasnjice kako neki takozvani Hafizi Kurana na raznoraznim priredbama (novotarskim) uljepsavaju svoje glasove i na taj način dobijaju aplauze cak sta vise nekad predju svaku granicu sa raznim skandiranjima i zvizducima kao podrška neuke mase a sa druge strane videcemo one koji uce raznorazne Mevlude, Jasine, dove na mezarima i naplacuju cak sta vise imaju i svoje cenovnike. Molim Allaha da popravi naše stanje, molim Njega Uzvisenog da ukloni novotare da ponizi munafike i licemere, da uzdigne muvehide i potlacene iznad naroda nevernickog...
Za vrijeme Sulejmana a.s. zapali se jedan dvorac. Požure svi da ga gase donoseći vodu. U tom metežu svi ostadošeni zapanjeni kad vidiše da je i mali mrav ponio vode koliko je mogao.
Upitaše ga:" Mali mrave zašto se mučiš i donosiš vodu koja gotovo ništa ne doprinosi gašenju ovog velikog požara?"
Mrav im odgovori:" Ja ovim želim da Allah vidi na čijoj sam strani."
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 30. januar 2015. gregorijanske godine, odnosno 10. rebiul-ahir 1436. hidžretske godine.
Braćo, današnja hutba bit će posvećena čovjeku koji se zove Sejjid Kutb. On je u svojoj desetoj godini postao hafiz Kur’ana, ali je nedugo poslije toga ušao u vode džahilijjeta, neznanja i nevjerstva. U nevjerovanju je bio, kako on kaže 9 godina. Bio je u nevjerstvu sve do onog trenutka kada je egipatska vlada odlučila da ga pošalje u Ameriku na školovanje. Izabrali su njega i još nekoliko njih zbog toga što su bili izuzetno pametni, a pored toga su bili muslimani sa muslimanskim imenom, a takvi muslimani su i odgovarali egipatskom režimu. Nešto slično kao i kod nas ovdje u Bosni. Pa kažu “bosanski islam” što bi u prijevodu značilo ne klanjaj, osim petkom i bajramom, pij alkohol do besvjesti, jer grijeh ne ulazi na usta, nego iz usta itd. E, takvi muslimani ili još i gori su odgovarali i Egiptu.
Kaže Sejjid Kutb, da je na tom brodu koji je plovio za Ameriku bilo ukupno 120 putnika, a od tih 120 putnika, on i njegovih 5 drugova su jedini bili “muslimani.” Na tom putovanju se desio jedan događaj koji je potpuno promijenio njegov odnos prema vjeri.
O čemu se radi?
Dok su tako putovali vidjeli su jednog kršćanina kako ide od putnika do putnika i propovjeda kršaćanstvo. Ovaj prizor je u Sejjidu i njegovim prijateljima probudio osjećaj prema svojoj vjeri, pa su oni odlučili da njih šestorica klanjaju džumu namaz na brodu. Dok su oni klanjali i dok je Sejjid držao hutbu ostali ljudi na brodu su sve to posmatrali. Ljudi su se u istom trenutku i čudili, ali i divili, jer ti mladići, bez obzira što idu u Ameriku nisu zaboravili ko su i šta su. Pa kada su završili sa namazom počeli su im čestitati što je njima itekako odgovaralo, bez obzira što oni nisu klanjali džumu radi džume, nego u inat onom kršćaninu. Kada se sve to stišalo Sejjid je pred sobom imao dilemu da li da nastavi po starom ili da se okrene onome zbog čega je i stvoren, robovanjuAllahu, dž.š. I na kraju je izabrao Allaha umjesto ovog svijeta. Nekoliko minuta nakon toga Allah je odlučio da iskuša Sejjidovu vjeru. Na vrata od njegove sobe je pokucala lijepa, mlada i zgodna žena. Oskudno obučena. Ponudila mu je da provede sa njim noć u njegovoj sobi, ali se on sjetio svoje odluke i odlučno odbio. Nakon što je zatvorio vrata rekao je: “Elhamdulillah”. Hvala ti, Bože što sam na ispravan način podnio ovo iskušenje.
Kada je stigao u Ameriku bio je tamo 2 godine, a onda se vratio u svoju zemlju kao pravi musliman što nije baš oduševilo one koji su ga poslali, šta više to im je itekako smetalo. Smetalo im je što je Sejjid Kutb radio na polju islama, pozivao na dobro, a odvraćao od zla. To su trpili određeno vrijeme, a onda su ga uhapsili.
Šta se desilo kasnije poslušajte u nastavku hutbe. Dvojica zatvorskih čuvara o tom događaju kažu:
“Bilo je stvari o kojima nismo razmišljali, a koje su uzrokovale velike promjene u našim životima. Svake noći smo u vojnom zatvoru primali stare i mlade, muškarce i žene. Rečeno nam je da su to bili izdajnici koji su sarađivali sa židovima i da moramo izvući njihove tajne. Jedini način da se to uradi je bio kroz žestoka mučenja! Nismo se ustručavali da deformišemo izgled njihovih tijela upotrebom raznih vrsta palica i bičeva.
Mi smo to činili sa čvrstim uvjerenjem da smo obavljali svetu dužnost. Međutim, ubrzo smo se susreli sa neobjašnjivim stvarima. Shvatili smo da su ti „izdajnici” strogo obavljali svoje molitve noću neprestano izgovarajući Allahovo ime, čak i kad su bili mučeni. Neki od njih su čak i umrli za vrijeme bičevanja ili dok su ih divlji psi napadali. Ipak, oni su i tada imali osmijeh na svojim licima i neprestano su spominjali Allahovo ime.
Zbog toga nam je postalo sumnjivo ono što nam je rečeno o njima, jer je bilo nemoguće da tako pobožni vjernici budu izdajnici koji su sarađivali sa Allahovim neprijateljima! Moj brat i ja smo se tajno dogovorili da izbjegavamo da im nanosimo bol. Nastojali smo da im pružimo pomoć koliko god je to bilo moguće. Allahovom milošću, naš boravak u tom zatvoru nije dugo trajao. Naš posljednji zadatak je bio da čuvamo ćeliju u kojoj je bio zatvoren jedan od zatočenika. Opisan nam je kao najopasniji od svih njih, tj. njihov vođa.
Zvao se Sejjid Kutb.
Čovjek je zbog mučenja bio u bolovima do te mjere da nije mogao više da stoji na svojim nogama. Oni su ga nosili u vojni sud da bi razmatrali njegov slučaj. Jedne noći je došlo naređenje da ga objesimo. Doveli su mu šejha da ga podsjeti na Allaha (prije nego što ga pogube). Rano ujutro sljedećeg dana, moj brat i ja smo ga, držeći za ruke odveli do vozila u kojem su bili i neki drugi zatočenici. Vozilo je nekoliko trenutaka kasnije krenulo prema mjestu pogubljenja. Iza nas su bila vojna vozila u kojima su se vozili naoružani vojnici koji su čuvali zatočenike. Naoružani vatrenim oružjem, vojnici su brzo zauzeli mjesta koja su im unaprijed bila određena, dok su službenici pripremili sve ostalo, uključujući i vješala za zatvorenike. Uskoro su im konopci stavljeni oko vratova, a dželat je stajao čekajući naređenje da ukloni postolja ispod nogu optuženih.
Ispod crne zastave je stajao vojnik koji je imao zadatak da je podigne za vrijeme pogubljenja. Najimpresivnije su bile riječi koje su oni uputili svojoj braći i sestrama, dajući im dobre vijesti o ponovnom susretu sa njima u Džennetu, zajedno sa poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima. Ove riječi su popraćene dirljivim uzvicima: „Allahu ekber, sva zahvala pripada Njemu!” U ovim jezivim trenucima smo čuli približavanje vozila. Stražar je otvorio kapiju na kojoj se pojavio visoko rangirani oficir. On je prodornim glasom izdao naređenje konvoju da se zaustavi.
Oficir se, zatim uputio prema Sejjidu. Naredio je da mu se ukloni povez sa očiju. Potom mu se obratio drhtavim glasom: „Moj brate, Sejjide, naš dobronamjerni i milostivi predsjednik (egipatski predsjednik) će vas pomilovati i poklonit će vam vaše živote ako napišeš i potpišeš samo jednu rečenicu.”
Oficir nije ni čekao da Sejjid odgovori. Brzo je otvorio bilježnicu koju je držao u ruci i rekao je: „Napiši, moj brate, samo ovu rečenicu: ‘Bio sam kriv i izvinjavam se.’” Sejjid ga pogleda svojim bistrim očima. Neopisivi osmijeh mu se pojavi na licu, a zatim reče oficiru iznenađujuće mirnim glasom: „Nikada! Nikada ne bih zamijenio ovaj privremeni život sa vječnim životom na Ahiretu!
” Oficir mu uzvrati tužnim glasom: „Ali, to će značiti vašu smrt, Sejjide!“ Sejjid odgovori: „Mi žudimo za smrću na Allahovom putu. Allahu ekber!”
Ovo nam je pokazalo čvrstoću vjere pravih vjernika. Nemoguće je bilo nastaviti taj dijalog. Oficir je signalizirao dželatu da izvrši pogubljenje. Uspjeli su samo da izgovore: „Nema boga osim Allaha, Muhammed je Njegov Poslanik.”
Uskoro su se tijela Sejjida i njegove braće njihala na vješalima. To nećemo zaboraviti sve dok smo živi! Njihova čvrstoća u vjeri je imala jak uticaj na nas. Zbog toga smo postali pobožniji i bogobojazniji. Molimo Allaha da nas učvrsti na pravom putu.“
Braćo, zamislimo sebe na Sejjidovom mjestu. Zamislimo sebe kao nekoga kome država nudi sve u zamjenu da ne budemo pravi muslimani! Zamislimo sebe u situaciji kada trebamo klanjati namaz, a oko nas je društvo koje to baš i ne praktikuje! Zamislimo sebe u situaciji da nam dođe lijepa, mlada žena i da nam nudi ono sa čim Allah nije zadovoljan! Kako bismo, braćo postupili? Da li bi postupili kao Sejjid Kutb, kao pravi musliman, ili bismo bili samo muslimani sa islamskim imenom? Ja se nadam da bi većina nas ovdje postupila kao Sejjid Kutb, zbog toga molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na pravom putu. Amin!!!!
Najmoćnija televizija na svijetu CNN objavila je prilog o prelasku Amerikanaca na islam nakon 11. septembra 2001. godine. Prema CNN-u, nakon 11. septembra u Sjedinjenim Američkim Državama veliki broj Amerikanaca prihvatio je islam Islam je u Americi prisutan još od 18. vijeka. Prema vjerodostojnim dokumentima, prvi musliman na tlu Sjedinjenih Američkih Država bio je Yuba Suleiman Diallo, Senegalac kojeg su trgovci robljem 1731. godine oteli i doveli u ropstvo u SAD. Historiju ćemo ostaviti za neku drugu priliku, naša priča o islamu u Sjedinjenim Američkim Državama seli se u 21. vijek, tačnije u vrijeme poslije 11. septembra. Prije nekoliko dana najmoćnija televizija na svijetu CNN objavila je prilog o prelasku Amerikanaca na islam nakon 11. septembra 2001. godine. Prema CNN-u, nakon 11. septembra u Sjedinjenim Američkim Državama veliki broj Amerikanaca prihvatio je islam. U sklopu spomenutog priloga objavljene su ispovijesti brojnih Amerikanaca koji navode da su tragajući za odgovorima o islamu nakon šokantnog napada na Ameriku 11. septembra 2001. godine dobili odgovore koji su ih uputili u islam. U kontekstu priče o islamu nakon 11. septembra, CNN navodi da danas u Sjedinjenim Američkim Državama ima oko 6 miliona muslimana od čega je milion Amerikanaca koji su prešli na islam. CNN nije iznio konkretne podatke o broju Amerikanaca koji su nakon 11. septembra 2001. godine prihvatili islam, zadržali su se na konstataciji da se radi o velikom broju Amerikanaca. Istom temom kao i CNN ovih dana bavila se još jedna ugledna američka televizija, riječ je o kanalu NBC News. Prema televiziji NBC News, 11. septembar 2001. godine veliki broj Amerikanaca želio je saznati više o islamu. Knjige i drugi pisani, audio i video materijali su tih dana bili veoma traženi širom Amerike. Povećano zanimanje za islam imalo je za posljedicu da su desetine hiljada Amerikanaca odlučile prihvatiti islam. NBC News navodi konkretnu brojku o broju Amerikanaca koji godišnje prihvataju islam: ”Nakon 11. septembra preko 20 hiljada Amerikanaca godišnje prihvati islam.” Također, NBC News navodi da, zahvaljujući rapidnom porastu broja muslimana posljednjih godina, danas u Sjedinjenim Američkim Državama ima između 7 i 8 miliona muslimana od kojih je veliki broj Amerikanaca koji su posljednjih godina prešli na islam.
Jednog dana dok je halifa Omer b. Hattab, r.a., bio u društvu ashaba, došla su mu dvojica mladića vodeći pred sobom jednog beduina. Kada su došli do Omera, on reče: ‘’Šta ovo znači?’’ Oni rekoše: ‘’Ovaj čovjek je ubio našeg oca.’’ ‘’Jesi li ubio njihovog oca?’’, upita Omer. ‘’Da’’, odgovori ovaj beduin. ‘’Kako si ga ubio?’’, upita halifa. Čovjek reče: ‘’Ušao je sa svojim devama na moje zemljište. Ja sam ga upozorio na to, međutim, on nije obraćao pažnju na moje upozorenje, pa sam bacio kamen na njega. Kamen ga je pogodio u glavu i on je umro.’’ Na to Omer, r.a., reče: ‘’Odmazda i linčovanje!’’ Odredba koja se nije morala zapisati. Presuda koja nije prihvatala raspravu. Omer nije pitao za porodicu ovog čovjeka. Omer nije pitao je li iz uglednog plemena, je li iz velike i jake familije, ni kakav je njegov položaj u društvu. Omera, r.a., ništa od toga nije zanimalo, zato što se Omer nije nikome dodvoravao niti očekivao njegovu ljubav. Omer nije laskao nikome na račun Allahovog zakona. Da se radilo o njegovom sinu, izvršio bi nad njim odmazdu. Ovaj čovjek progovori: ‘’Vođo pravovjernih, ja te molim, u ime Onoga koji je stvorio nebesa i Zemlju, da me pustiš jednu noć. Hoću da odem svojoj porodici, ženi i djeci u pustinju. Hoću da ih obavijestim da ćeš me ubiti. Nakon toga ću ti se vratiti. Tako mi Allaha, nikoga nemaju osim Allaha pa mene.’’ Omer reče: ‘’Ko će dati garanciju za tebe da ćeš se vratiti ako odeš u pustinju?’’ Svi ljudi ušutješe. Ovog beduina niko nije poznavao. Nisu znali ni gdje mu je razapet šator, ni gdje mu je kuća, ni iz kojeg je plemena. Kako onda može neko dati garanciju za njega? Ne radi se o garanciji na deset zlatnika ili zemljište ili devu. Ovo je bila garancija zalogom na život. Ko će se moći suprotstaviti Omeru u primjeni Allahovog zakona ako se beduin ne vrati? Ko će se moći kod njega zauzimati? Ko smije pomisliti da posreduje kod njega? Ashabi su se ušutjeli. Omer je osjetio tegobu jer se našao u nedoumici. Šta da uradi? Da li da ubije ovog čovjeka a da pusti njegovu djecu da umru od gladi? Ili da ga pusti da ode bez ičije garancije, čime će biti oskrnavljeno pravo ubijenog? Ljudi su šutjeli, a Omer se kolebao, pa se okrenuo prema dvojici onih mladića i upitao: ‘’Hoćete li mu oprostiti?’’ ‘’Ne’’, odgovoriše mladići. Omer ponovo reče: ‘’Ljudi, ko će dati garanciju za ovog čovjeka?’’ Ebu Zerr el-Gifari ustade, onako star ali pun zuhda i iskrenosti, i reče: ‘’Vođo pravovjernih, ja dajem garanciju za njega.’’ Omer reče: ‘’On je ubio.’’ A Ebu Zerr odgovori: ‘’Pa iako je ubio.’’ Omer upita: ‘’Je li ga poznaješ?’’ Ebu Zerr reče: ‘’Ne.’’ Omer opet upita: ‘’Kako ćeš onda dati garanciju za njega?’’ Ebu Zerr reče: ‘’Vidio sam na njegovom licu znake vjernika. Shvatio sam da ne laže i da će doći, inšallah.’’ Omer reče: ‘’Ebu Zerr, misliš li da ću te pustiti ako se on ne vrati za tri dana?’’ ‘’Allah je jedini Pomagač, vođo pravovjernih’’, odgovori Ebu Zerr. Omer pusti ovog čovjeka da ode na tri dana svojoj kući i da se pripremi: da se oprosti od porodice i djece, da se pobrine za njih kako bi mogli nastaviti normalno živjeti nakon njegove smrti. Nakon toga trebao je vratiti se i predati se da bude ubijen. Omer nije zaboravio dogovoreni termin povratka beduina, brojao je svaki dan. I tako trećeg dana, u ikindijsko vrijeme, telal pozva skup radi obavljanja namaza. Ona dva mladića dođoše, narod se okupi, a Ebu Zerr stade pred Omera. Omer upita: ‘’Gdje je čovjek?’’ Ebu Zerr odgovori: ‘’Ne znam, vođo pravovjernih!’’ Ebu Zerr je gledao u sunce, a ono kao da se kretalo brže nego obično. Ashabi su šutjeli, osjećali su tegobu za koju nije znao niko osim Allaha, s.v.t. Istina je da je Ebu Zerr bio uklesan duboko u Omerovom srcu i znalo se da bi mu Omer dao od sebe što god bi mu trebalo, ali ovo je bio Allahov šerijat. Ovo je sistem života. Ovo su Božiji propisi sa kojima se niko nije imao pravo izigravati. Ovdje se nije radilo o parnici koja će se staviti u ladicu i kojoj će se raspravljati određenog datuma ili kada to nekome padne na um. Nije to bila presuda koja će se primijeniti u određenim okolnostima, a u drugima ne, ili nad pojedincima dok će drugi biti izuzeti. Nešto malo prije zalaska sunca, čovjek se pojavi. Omer donese tekbir, a i ostali muslimani isto učiniše. Omer reče: ‘’Čovječe, da si ostao u pustinji, niti bismo mi znali za tebe, niti za mjesto u kojem živiš.’’ On odgovori: ‘’Vođo pravovjernih! Tako mi Allaha, ja se ne bojim tebe nego Onoga koji zna tajno i skriveno. Evo me, vođo pravovjernih, ostavio sam djecu poput ptičića, bez vode i sjenke drveća, u po pustinje. Došao sam da budem ubijen. Bojao sam se da se ne kaže kako je među ljudima nestalo ispunjavanja datih obećanja.’’ Omer upita Ebu Zerra: ‘’Zašto si garantovao za njega?’’ Ebu Zerr reče: ‘’Bojao sam se da ljudi ne kažu kako je nestalo dobra među ljudima.’’ Omer se okrenu onoj dvojici mladića pa reče: ‘’Šta vas dvojica mislite?’’ Oni zaplakaše i rekoše: ‘’Opraštamo mu radi njegove istinoljubivosti, vođo pravovjernih. Bojimo se da se ne kaže kako je nestalo opraštanja među ljudima.’’ Omer uzviknu: ‘’Allahu ekber!’’, a suze su počeše kvasiti bradu. Neka vas Allah nagradi za vaš oprost! Neka Allah nagradi Ebu Zerra zato što je spasio ovog čovjeka! Neka Allah nagradi ovog beduina za njegovu istinoljubivost i ispunjenje obećanja! Neka Allah nagradi Omera za njegovu pravednost i samilost! Jedan od muhadisa kaže: ‘’Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, sreća imana i islama zakopana je u Omerove ćefine.
